Giant’s Causeway, United Kingdom – Divova staza, Ujedinjeno kraljevstvo

Ser Ričard Balkli, znameniti naučnik s Koledža Triniti u Dablinu, izazvao je pometnju među članovima Kraljevskog društva kade je, 1963. godine, objavio članak u kojem je opisao otkriće grofa-biskupa od Derija iz prethodne godine – izuzetnu obalu na sjeveroistoku Irske. Uz obalu Antrima bilo je rasuto neko stijenje, i suviše pravilnog oblika da bi bilo djelo prirode. Četiri godine kasnije, Londonski institut poslao je jednog umjetnika da na licu mjesta ilustruje tu „prirodnu rijetkost“.

Tokom čitavog XVIII vijeka Divovu stazu posjećivali su umjetnici i naučnici koji su se pitali o porijeklu 40.000 bazaltnih stubova, poređanih tako da izgleda kao da formiraju popločan put ka pučini. Za drevne stanovnike ove oblasti, ti stubovi bili su djelo diva Fina Makula, zapovjednika vojske irskog kralja. Od tog mjesta u priči, verzije ove legende razlikuju se. Prema najčešćoj, Fin Makul izgradio je sprud od stijenja da osvoji svoju draganu na ostrvu Stafi na Hebridima (gdje se nalazi slična formacija); po jednoj drugoj verziji, div je iskoristio stijenje kako bi mogao da se suprotstavi neprijatelju u Škotskoj. Tek krajem XVIII vijeka, grupa geologa ponudila je teoriju po kojoj je ova formacija stijena vulkanskog porijekla; dok je druga grupa, predvođena Ričardom Kirvanom, vjerovala da su stijene posljedica taloženja minerala iz morske vode. Od 1830. godine, kada je izgrađen prvi put duž Divove staze, litice su postale dio Grand Toura, obaveznog velikog putovanja Evropom bogataša iz tog perioda i često se spominju u djelima pjesnika romantizma.

Zvanično objašnjenje porijekla Divove staze, u naše vrijeme, izgubilo je na uvjerljivosti. U tercijaru, prije 60 do 50 miliona godina, oblast Antrima bila je pod snažnom vulkanskom aktivnošću. Bujice, potpuno tečnih, rastopljenih stijena probijale su se naviše kroz pukotine u krečnjačkom tlu formirajući plato od lave. Naglo hlađenje izazvalo je skupljanje lave koja se stvrdnjavala, a različita brzina hlađenja (kao posljednica različitih dubina) stvorila je vetikalne pukotine slične onima u osušenom blatu. S vremenom je najmekše dijelove stijena nagrizala so iz mora i tako su nastali savršeno pripijeni, jedan uz drugi, spektakularni stubovi poređani obalom u dužini od 300 metara, koji se protežu 160 metara ka pučini.

Većina stubova je šestougaona (ali postoje i četvorostrani, petostrani, osmostrani i destostrani stubovi) i ne prelazi visinu od šest i po metara. Izuzeci su stubovi koji čine takozvane Divove orgulje, jer dostižu visinu od trinaest metara. Erozija izazvana atmosferskim faktorima takođe je stvorila kružne formacije oko bazaltnih jezgara, koje su poznate kao Divove oči. Iako su geološki aspekti Divove staze njena glavna draž, obala je i stanište mnogih vrsta morskih ptica, uključujući i arktičke burnice, dvoćubnog kormorana i male njorke. Nacionalni fond napravio je i spisak mnogih botaničkih vrsta pronađenih na vrhu litica, koje su preživjele prisustvo posjetilaca tokom tri vijeka.

_{^{Izvor informacija: („Svetska baština pod zaštitom Uneska – Prirodni rezervati“, Marko Kataneo, Jasmina Trifoni) – Fotografija: (https://www.gettyimages.com)}}