The political and spiritual center of Tiwanaku culture, Bolivia – Političko i duhovno središte kulture Tivanaku, Bolivija

Kapija Sunca, divljenja vrijedan ulaz u grad Tivanaku, isklesana je iz jednog bloka andezita teškog sto tona. Gornji dio ukrašen je bareljefima koji prikazuju 48 krilatih figura poređanih u tri reda, od kojih 32 imaju ljudske glave, a 16 glave kondora, slonova i izmišljenih stvorenja. U sredini nalazi se prikaz boga s čijeg lica se u svim pravcima šire sunčevi zraci. Obrazi su mu išarani suzama, simbolima kiše, a u rukama drži dva stilizovana predmeta, simbole groma i munje. Za Ajmara Indijance, najveću etnički grupu na obalama jezera Titikaka, ta figura predstavlja Virakoču, boga koji je izronio iz jezera na početku vremena da bi stvorio sunce, nebo, zvijezde, kišu i ljudska bića. Onda je lutao zemljom kao prosjak, učeći ljude osnovama civilizacije, prije nego što je nestao u beskrajnom Tihom okeanu.

Ajmare vjeruju da je Tivanaku „pupak svijeta“, mjesto na kojem su prije mnogo hiljada godina rođeni njihovi preci. Ali, ako legendu ostavimo po strani, arheolozi se još nisu složili oko vremena nastanka tajanstvene civilizacije iz perioda prije Inka. Neki kažu da je nastala prije 10.000 godina, kao luka na obali jezera, tvrdeći kako to dokazuje neprekidan niz bijelih i žućkastih naslaga na kamenju blizu mjesta za koje se smatra da je pokazivalo tadašnji nivo jezera Titikaka. Drugi je, radije, datiraju između 2000. i 1600. godine p.n.e.; neki, opet, polazeći od materijalnih dokaza, tvrde da je Tivanaku osnovan 400. godine p.n.e. na obalama istoimene rijeke koja se uliva u jezero nekih 14 kilometara nizvodno. Ipak, naučnici se slažu oko teorije da je civilizacija Tivanaku svoj vrhunac dostigla između 500. i 900. godine n.e. i da je grad bio napušten 1100. godine, poslije dolaska Inka. U periodu najvećeg sjaja, grad je pokrivao skoro 16 km² i bio je prijestonica zajednice od 30.000 do 40.000 stanovnika. Nažalost, zbog nedostatka sredstava, iskopavanja su uglavnom ostala usredsređena na ono što je, vjerovatno, bio politički, administrativni i ceremonijalni centar grada.

Kalasasaja, sveti zabran okružen obeliscima ukrašenim bareljefima, nalazi se nadomak Kapije Sunca. Tu je, zatim, Akapana, „sveta planina Tivanakua“ piramida visoka skoro 17 metara, s kvadratnom osnovom stranice 114 metara. Piramida je napravljena od blokova andezita teških, najmanje, po sto tona i najvjerovatnije ograđuje neki podzemni hram. Okolna površina sastoji se od ceremonijalnih terasa u obliku slova T, na kojima su pronađeni obredni predmeti od opsidijana, bakra i srebra, kao i ostaci žrtvovanih lama i keramičkih figura, koje su, možda, predstavljale članove političke i reigiozne elite. Najinteresantnijim otkrićem može se smatrati napredna poljoprivreda ljudi iz Tavanakua. U poljima su kopali kanale na rastojanju od 17 metara. Ispunjeni vodom, kanali su služili kao ribnjaci, a bili su puni i vodenih biljaka koje su korišćene za ishranu i kao đubrivo. Pored toga, voda je doprinosila stvaranju vlažnog pojasa, što je polja zasađena krompirom štitio od mraza, vrlo čestog na nadmorskoj visini od 4.360 metara, na kojoj se nalazi jezero Titikaka. Među Ajmara Indijancima, koji žive na bolivijskoj strani jezera, primjenjen je projekat poljoprivredne proizvodnje po ugledu na metode korišćene u Tivanakuu. Rezultati su bili iznenađujući. Prinos krompira porastao je za 400 odsto, a s ribom i guskama, uzgajanim u kanalu i oko njega, osjetno je poboljšana ishrana stanovništva. Tako će, zahvaljujući ponovnom otkriću starog znanja, Ajmare možda uspjeti da savladaju slabu uhranjenost, koja danas pogađa polovinu bolivijske djece.

_{Izvor informacija: („Svetska baština pod zaštitom Uneska – Stare civilizacije“, Marko Kataneo, Jasmina Trifoni) – Fotografja: (https://www.istockphoto.com)}