Dome of the Rock, Jerusalem – Kupola na stijeni, Jerusalim

Ako u islamskom svijetu postoji zdanje, koje se po tradiciji i ugledu može porediti sa Kabom u Meki, to je onda Kubat al-Sakra (ili Omarova džamija) u Jerusalimu, poznatija na Zapadu kao Kupola na stijeni. Naime, u trenucima nesigurnosti, kada je veliko hodočašće u Meku bilo zabranjeno, islam ga je zamijenio Kupolom na stijeni. Nešto više od šezdeset godina poslije hidžre (622), kada je Muhamed bježeći u Medinu označio početak islamskog doba, carstvo je još pokušavalo da ostvari jedinstvo i da sačini arhitektonska zdanja koja bi bila dostojna sve većeg značaja islama na međunarodonom planu. Tada je dinastija Omejada (661-750) dala novi ekspanzionistički podsticaj, zalažući se za unutrašnje jedinstvo i nastojeći da sačini zdanja koja ni po čemu neće zaostajati za onima iz drugih carstava i religija. Naročito je kalif Abd al-Malik (685-750), koji je dao da se sagradi Kupola na stijeni, bio tvorac reformi koje su, vjerovatno, zauvijek obilježile islamski svijet. S njim je prestalo kovanje vizantijskog i sasanidskog novca i uveden je sopstveni novac. Arapski jezik postao je zvanični jezik Carstva, kao i jezik vjerskih obreda. Na taj način ojačano je unutrašnje jedinstvo mnogolike islamske stvarnosti, koja će se ubrzo, poslije toga, proširiti na istok do granica Indije, a na zapad do Španije.

Za djelo koje je trebalo da bude spomenik vjerovanju u Alaha i islamski odgovor na svetilišta hrišćanske Palestine, od suštinskog značaja bio je izbor mjesta: Abd al-Malik je, dakle, odabrao Jerusalim, sveti grad u pravom smislu riječi, a u Jerusalimu zaravan Haram al-Šarif, gdje se svojevremeno uzdizao Solomonov hram i, još preciznije, stijenu na kojoj je Avram (od kojeg Arapi smatraju da potiču) po nalogu bogova žrtvovao svog sina Isaka. To je, takođe, stijena sa koje je, prema predanju, Muhamed započeo svoje mistično putovanje. Kupola na stijeni, sazidana oko relikvijskog kamena, predstavljala je dio arhitektonskog kompleksa koji je obuhvatao (i još obuhvata) džamiju Al-Aksa, više puta modifikovanu. Ova vrsta uzajamne povezanosti imala je u vidu i hrišćanski model Rotonde del Santo Selpokro i njoj pripojene bazilike u samom Jerusalimu. Tako je u arhitektonskom smislu uspostavljena ravnoteža između različitih geometrijskih tijela koja se na neki način dopunjuju: struktura u obliku paralelopipeda i druga cilindričnog oblika, koje imaju dvije različite funkcije, jedna kao „posuda“ za molitvu, a druga kao škrinja za čuvanje relikvije.

Kupola na stijeni je građevina sa osmougaonom osnovom i dvostrukim deambulatorijumom, što omogućava da se divimo relikviji u svakom njenom dijelu, Vjernici praktikuju tawwaf, kruženje oko svetog predmeta. Nad centralnim peribulumom (sveti prostor u kome se nalaze zavjetni simboli, od grčke riječi peribolos) uzdiže se drvena kupola sa kalotom obloženom mesinganim pločama. Kupola se naslanja na tambur od čvrstog materijala sa 16 prozora, dok donja osmougaona struktura ima 40 prozora sa rešetkama, napravljenim za Sulejmana I 1552. godine, koji je dao da se spoljašnost hrama ukrasi raskošnim višebojnim pločicama od majolike. Čitava konstrukcija zasniva se na geometrijskom modelu zvjezdastog mnogougaonika, koji potiče iz grčko-vizantijske kulture.

_{Izvor informacija: („Vrhunski dometi arhitekture“, Marko Busalji) – Fotografija: (https://www.istockphoto.com)}