Ur, ancient Mesopotamia – Ur, drevna Mesopotamija


Lokalitet Tel el Mukajar nalazi se petnaestak kilometara zapadno od današnjeg toka Eufrata. To je mjesto koje je Dž. E. Tejlor, britanski konzul u Basri koga je Britanski muzej poslao da obavi arheološka iskopavanja u južnoj Mesopotamiji, identifikovao 1854. godine kao Ur. Njegovo otkriće pločica s klinastim pismom donijelo nam je saznanja o istorijskim događajima i imenu grada koji su naučnici nazvali po biblijskom „Uru Haldejskom“. Poslije Tejlorovog početnog otkrića, lokalitet nije istraživan sve do kraja XIX vijeka, kada je misija Univerziteta iz Pensilvanije počela iskopavanja čiji rezultati nikada nisu objavljeni. Poslije Prvog svjetskog rata, R. Kempbel Tompson započeo je iskopavanje Ura, što je ohrabrilo Britanski muzej da obnovi svoje istraživanje tog drevnog mjesta i tamo uputi misiju koju je najprije vodio L. King, a zatim H. R. Hol. Zbog nedostatka sredstava, iskopavanja su ponovo obustavljena 1922. godine, kada je Muzej Univerziteta iz Pensilvanije predložio osnivanje zajedničke arheološke misije, predvođene Leonardom Vulijem, koji je, narednih dvanaest godina, radio na ponovnom iskopavanju lokaliteta. Poslije 1934. godine radove su preuzeli irački arheolozi, koji su se, uglavnom, bavili obnovom i konzervacijom zigurata.

Ur je bio neprestano nastanjen od obeidskog perioda (V milenijum p.n.e.) do IV vijeka p.n.e. Tragovi najstarijih naseobina pronađeni su pod debelim aluvijalnim nanosom, koji je Vuli tumačio kao svjedočanstvo biblijskog potopa (stručnjaci danas misle da je u pitanju lokalna aluvijalna pojava). Zato je čitava oblast ovog otkrića nazvana „izvor potopa.“ Uticaj razdoblja Uruka (3500-3000. godine p.n.e.) na Ur vidi se po karakterističnoj grnčariji pronađenoj u sloju koji pripada „izvoru potopa.“ Još važnije, dokazi o periodu Džamdat Nasra (3000-2900. godine p.n.e.) pronađeni su, takođe, u izvoru potopa, gdje su arheolozi otkrili slojeve s grnčarijom i kućama, dok su u zapadnom uglu terase zigurata pronašli noseći zid koji, vjerovatno, potiče iz istog perioda. Arheološki nalazi iz predinastičkog perioda (2900-2350. godine p.n.e.) pronađeni na, najmanje, dva lokaliteta, u onome što je nekad bio sveti dio, još su bogatiji. Na prostoru hrama, kasnije obuhvaćenog Urnamuovim ziguratom, vjerovatno je postojala velika terasa s dva dodatka u obliku dvorišta, za koja se smatra da su bili kuhinje hrama, dok se u oblasti takozvanog Kraljevskog groblja nalaze najstarije grobnice. Na „groblju“ nalazilo se najmanje 2.000 grobnica, iz vremenskog raspona od predinastičkog perioda IIIa (2600-245. godine p.n.e.) do perioda Ur III (2100-200. godine p.n.e.). Naziv mjesta potiče od šesnaest grobnica iz najstarijeg doba, za koji se smatra da su bile grobovi ljudi na najvišim položajima.

Tip grobnice, po kojem se ta serija izdvaja, ima rampu koja omogućava pristup grobnoj jami, s malom odajom od opeke ili kamena ispred koje se pogrebna povorka zaustavljala. Maštu prisutnih, vjerovatno, najviše je pogodio ritual koji se tu izvodio, zato što izgled grobnica ukazuje na obrede žrtvovanja u kojima su smrt nalazili i pokojnikove životinje i njegova pratnja (koja je mogla brojati i do 70 ljudi). Oprema nekih grobnica zaista je zadivljujuća. U izuzetne primjere spadaju takozvana Zastava iz Ura, drvena ploča s figuralnom dekoracijom od školjki i akvamarina na bitumenskoj podlozi, zatim, otmjeno ukrašeni muzički instrumenti i velika količina nakita izrađenog od plemenitih metala i dragog kamenja uvezenih iz dalekih zemalja. Ostale grobnice, za koje se, zbog razlike u obliku i obredu, smatra da nisu bile kraljevske, bile su opremljene, takođe, velikom količinom pogrebnih predmeta.

Za vrijeme treće dinastije Ura (2112-2004. godine p.n.e.) grad je postao prava prijestonica prostranog i moćnog carstva, što je bila posljedica ekspanzije i centralizacije koje su sprovodili vladari. Osnivači ove dinastije, Urnamu i njegov sin Šulgi, otpočeli su glavninu graditeljske aktivnosti, koja je za kralja bila izvor ponosa i izraz njegove uzvišenosti, što se može vidjeti i po Urnamuovoj steli, na kojoj se jasno kaže da je izgradnja počela pod zaštitom bogova. Urnamu je bio zaslužan i za gradnju zigurata u svetilištu boga mjeseca Nane, s tri stepenasta nivoa, kosim zidovima i trostrukim prilaznim stepeništem. Isti kralj bio je zaslužan i za izgradnju Gipara, sjedišta Naninih sveštenica, koje je kasnije obnovio Amar-Sin. Izgrađeno je na terasi koja je poravnala stare ruševine i sastojalo se iz dva dijela s nizom odaja, među kojima su bila i svetilišta (hram boginje Ningal u jugoistočnom dijelu). Gigparku, zdanje u kojem su živjele kraljeve kćeri određene za nevjeste boga Nane, najvjerovatnije razorili su Elemiti kada su opljačkali grad, a obnovila ga je, na istom mjestu Enanatuna Išme-Dagan, kćerka kralja Isina. Teže je utvrditi koji je vladar iz treće dinastije izgradio Edublalmah, južni ulaz u sveto područje zigurata i sjedište zakonodavnog suda, i Enunmah u Ningalinom hramu, koji je, vjerovatno, služio kao skladište ili riznica.

Isto važi i za Ehursag ili Urnamuovu palatu, koju je vjerovatno podigao taj kralj, a dovršio njegov nasljednik Šulgi. Taj kompleks ugrađen je u bočni zid do kojeg vodi jedan jednostavan prilaz i koji je, izgleda, bio podijeljen na dva dijela, različitih namjena: jedan se prostirao oko dva dvorišta razdvojena monumentalnim krilom i vjerovatno je imao religijsku namjenu, dok je drugi, takođe podijeljen na dva dijela, služio za stanovanje. Najzad, u dijelu u kojem se nekada nalazilo „Kraljevsko groblje“ arheolozi su pronašli masivne pogrebne građevine koje se pripisuju prvim vladarima iz Treće dinastije (središnje grobnice Šulgiju, a sjeverne i jugoistočne Amur-Sinu). To su bili podzemni mauzoleji s veličanstvenim stepeništima, oivičenim lažnim svodovima, na čijim su se krajevima nalazile odaje s lažnim kupolama, s po nekoliko grobnica. Poslije pustoši koju su za sobom ostavili Elamiti (oko 2000. godine p.n.e), Urom su vladali kraljevi iz Isina i Larse, koji su obnovili neka zdanja u svetilištu, kao što je Gipar, i vjerovatno započeli gradnju stambenih četvrti. Jedna od njih, zvana Isin-Larsa, imala je uske i nepravilne ulice koje su se sticale u malom centralnom dijelu. Ta četvrt sastojala se od kuća s prostorijama raspoređenim oko centralnog dvorišta, od kojih su neke služile kao porodična svetilišta i kuhinje. Te kuće su, izgleda, imale i sprat, koji je ponavljao plan prizemlja, dok su preminuli članovi porodice bili ukopavani ispod podova kuće.

Zbog sve većeg uspona Vavilona i postepenog propadanja južnih sumerskih zemalja, Ur je počeo da gubi značaj, da bi 1740. godine p.n.e. pretrpio težak udarac kada je Vavilon kaznio južne gradove, poslije jedne neuspješne pobune. Za vrijeme vladavine Kasita, kralj Kurigalzu obnovio je zigurat i preuredio Gipar, tako što ga je proširio ka jugu i uklonio Ningalin hram iz dvorišta. Pored toga, iznova je izgradio Edublalmah, ovog puta od opeke. Dodijelo mu je ulogu zakonodavnog suda i dodao nove građevine, koje su Enunmah spojile s kompleksom zigurata u jednu graditeljsku cjelinu. U neovavilonskom razdoblju Nabukodonosor i Nabonid posvetili su se izgradnji i obnovi Ura. Prvi je izgradio zid oko čitave oblasti svetilišta, dok je drugi obnovio zigurat, ponovo sazidao Ningalin hram (s još jednim dijelom u kuli svetilišta) zatim Enunmah, koji je pretvorio u hram, i Edublalmah, ispred kojeg je postavio Gipar. Uprkos svemu tome, slava Ura očigledno bila je na zalasku, i 400. godine p.n.e. grad je konačno napušten.

Izvor informacija: („Izgubljeni gradovi drevnog sveta“, Marija Tereza Gvaitoli, Simone Rambaldi) – Fotografija: (https://www.istockphoto.com/, https://en.wikipedia.org/wiki/Ur, https://es.wikipedia.org/wiki/Ur, https://fr.wikipedia.org/wiki/Ur_(M%C3%A9sopotamie), https://pt.wikipedia.org/wiki/Ur)

5 Comments

  1. From 1981 thruout 1983 I have been working and living in Iraq and had also the chance see all the ancient places. Thanks for your wonderful compilation.
    One of our Iraqi customers surprised me with a gift, when I left the country: it was an original brick of the city of UR. I don`’t know how he got it, but it always reminds me of a wonderful time in that wonderful country, which later on – and still now – is suffering so much.

    Sviđa se 1 person

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.