Kaziranga National Park, India – Nacionalni park Kaziranga, Indija


Bramaputra je jedna od velikih azijskih rijeka. Ona svoj, 3.000 kilometara dug put ka Bengalskom zalivu, započinje na planini Kajlaš u zapadnom Tibetu. Kajlaš je planina koju budisti i Hindusi obožavaju kao inkarnaciju Merua, mistične planine u centru kosmosa. Na početku svog toka, rijeka užurbano teče kroz Himalajsku visoravan stvarajući klisure i dijeleći se u mnoštvo rijeka kojese, opet, susreću u velikoj dolini. Za državu Asam, jednu od najudaljenijih u Indiji, Bramaputra predstavlja i život i smrt. Toliko je moćna da, tokom monsunske sezone (od maja do septembra), može izmijeniti morfologiju predjela rušeći sve pred sobom, a tokom sušnog perioda stvarajući plodno tlo. Njeno korito i široka pješčana područja neprestano se mijenjaju i jedna su od posljednjih utočišta ugroženih vrsta, poput azijskog nosoroga i bengalskog tigra.

Da bi sačuvala ovu faunu, asamska vlada je 1975. godine osnovala Nacionalni park Kaziranga, koji se smatra jednom od posljednjih netaknutih oblasti na potkontinentu, zahvaljujući potpunom odsustvu ljudskih naselja u njemu, što je neobično ako se uzme u obzir prenaseljenost u čitavoj Indiji. Kada je park osnovan, Kaziranga se prostirala na 430 km², ali radom rijeke njena površina smanjena je na 378 km². Tokom ljetnjih monsuna, prosječna količina kišnih padavina je 2180 milimetara, što dovodi do poplava, a kasnije i do ogromnih zelenih površina. Fauna može da preživi ove pojave nalazeći utočište na gorama Miri ili na visoravni Karbo. Međutim, pojedinih godina, poplave su ugrožavale opstanak divljeg svijeta. Tokom poplava 1998. godine, za samo nekoliko sati, 70 odsto parka našlo se pod vodom. Život je izgubilo 38 nosoroga, 1.000 antilopa, tri mladunčeta slona, dva tigra i mnoge druge životinje.

Uprkos tome, vlada optimizam u pogledu broja i sastava životinjske populacije u Kazirangi. Danas se tamo nalazi 1.250 nosoroga. Ovo je ogroman uspjeh, s obzirom na to da ih je 1908. godine, kada je zabranjen lov u ovoj oblasti, bilo samo nekoliko desetina. Tu je i 1.100 indijskih slonova i 86 tigrova, pored velikog broja kopitara, primata i gmizavaca. Ptičji svijet obuhvata 300 vrsta; jedna trećina njih su ptice selice koje stižu tokom zime iz udaljenih krajeva poput Sibira i naseljavaju aluvijalna jezerca koja vrve od ribe i insekata. Kišne šume pokrivaju 29 odsto parka; ostatak parka leži pod pijeskom, vodom (dvanaest odsto površine tokom sušne sezone) i ogromnim travnatim površinama koje su rezultat plavljenja tokom više hiljada godina. Osoblje parka Kaziranga djelimično održava travnate površine kontrolisanom paljevinom. Među osobljem je mnogo pripadnika mikirskog naroda, koji su oduvijek živjeli u okolini ovog ekosistema. Oni su u potpunosti posvećeni zaštiti faune i organizuju se u patrole da bi otjerali lovokradice.

Izvor: („Svetska baština pod zaštitom Uneska – Prirodni rezervati“, Marko Kataneo, Jasmina Trifoni) – Fotografija: (https://www.gettyimages.com)

13 Comments

Postavi komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.