Bramaputra je jedna od velikih azijskih rijeka. Ona svoj, 3.000 kilometara dug put ka Bengalskom zalivu, započinje na planini Kajlaš u zapadnom Tibetu. Kajlaš je planina koju budisti i Hindusi obožavaju kao inkarnaciju Merua, mistične planine u centru kosmosa. Na početku svog toka, rijeka užurbano teče kroz Himalajsku visoravan stvarajući klisure i dijeleći se u mnoštvo rijeka kojese, opet, susreću u velikoj dolini. Za državu Asam, jednu od najudaljenijih u Indiji, Bramaputra predstavlja i život i smrt. Toliko je moćna da, tokom monsunske sezone (od maja do septembra), može izmijeniti morfologiju predjela rušeći sve pred sobom, a tokom sušnog perioda stvarajući plodno tlo. Njeno korito i široka pješčana područja neprestano se mijenjaju i jedna su od posljednjih utočišta ugroženih vrsta, poput azijskog nosoroga i bengalskog tigra.


Da bi sačuvala ovu faunu, asamska vlada je 1975. godine osnovala Nacionalni park Kaziranga, koji se smatra jednom od posljednjih netaknutih oblasti na potkontinentu, zahvaljujući potpunom odsustvu ljudskih naselja u njemu, što je neobično ako se uzme u obzir prenaseljenost u čitavoj Indiji. Kada je park osnovan, Kaziranga se prostirala na 430 km², ali radom rijeke njena površina smanjena je na 378 km². Tokom ljetnjih monsuna, prosječna količina kišnih padavina je 2180 milimetara, što dovodi do poplava, a kasnije i do ogromnih zelenih površina. Fauna može da preživi ove pojave nalazeći utočište na gorama Miri ili na visoravni Karbo. Međutim, pojedinih godina, poplave su ugrožavale opstanak divljeg svijeta. Tokom poplava 1998. godine, za samo nekoliko sati, 70 odsto parka našlo se pod vodom. Život je izgubilo 38 nosoroga, 1.000 antilopa, tri mladunčeta slona, dva tigra i mnoge druge životinje.


Uprkos tome, vlada optimizam u pogledu broja i sastava životinjske populacije u Kazirangi. Danas se tamo nalazi 1.250 nosoroga. Ovo je ogroman uspjeh, s obzirom na to da ih je 1908. godine, kada je zabranjen lov u ovoj oblasti, bilo samo nekoliko desetina. Tu je i 1.100 indijskih slonova i 86 tigrova, pored velikog broja kopitara, primata i gmizavaca. Ptičji svijet obuhvata 300 vrsta; jedna trećina njih su ptice selice koje stižu tokom zime iz udaljenih krajeva poput Sibira i naseljavaju aluvijalna jezerca koja vrve od ribe i insekata. Kišne šume pokrivaju 29 odsto parka; ostatak parka leži pod pijeskom, vodom (dvanaest odsto površine tokom sušne sezone) i ogromnim travnatim površinama koje su rezultat plavljenja tokom više hiljada godina. Osoblje parka Kaziranga djelimično održava travnate površine kontrolisanom paljevinom. Među osobljem je mnogo pripadnika mikirskog naroda, koji su oduvijek živjeli u okolini ovog ekosistema. Oni su u potpunosti posvećeni zaštiti faune i organizuju se u patrole da bi otjerali lovokradice.

















Izvor: („Svetska baština pod zaštitom Uneska – Prirodni rezervati“, Marko Kataneo, Jasmina Trifoni) – Fotografija: (https://www.gettyimages.com)
This is good news indeed. Let us hope that it continues. Thank you for the information.
Gwen.
Sviđa mi seSviđa se 2 people
Thank you very much! 🙂
Sviđa mi seSviđa se 1 person
Excelente relatoría a favor y en defensa del medio ambiente. Felicitaciones.
Sviđa mi seSviđa se 2 people
Thank you very much! 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Thanks for sharing these beautiful impressions of this wildlife reserve !
Have a nice evening and many greets,
Rudi
Sviđa mi seSviđa se 1 person
Thank you very much! 🙂
Sviđa mi seSviđa se 2 people
Reblogged this on Ned Hamson's Second Line View of the News.
Sviđa mi seSviđa se 1 person
Thank you for sharing the beauty of this National, India park. ❤️☕️☕️
Sviđa mi seSviđa se 1 person
Thank you very much! 🙂
Sviđa mi seSviđa se 2 people
Wonderful work!
Sviđa mi seSviđa se 1 person
Thank you very much! 🙂
Sviđa mi seSviđa se 1 person