Sabrata, Libija – Sabratha, Libya


Iako Italo Balbo, namjesnik italijanske Libije dvadesetih godina dvadesetog vijeka nije ušao u istoriju kao vojni strateg ili političar, svaki ljubitelj starina biće mu zahvalan zato što je obnovio pozorište u Sabrati i vratio mu pun sjaj. Očaran ljepotom ruševina, Balbo je izvukao znatna sredstva od italijanske države da bi finansirao obiman zahvat iskopavanja i obnavljanja stare građevine. Arheolozi Đakomo Đusti i Đakomo Kaputo dobili su zadatak da vrate autentičan oblik najvećem pozorištu u Africi, koje je 190. godine izgradio car Komod. Pozornica je bila dugačka skoro 45 metara, a gledalište, prečnika oko 90 metara, moglo je da primi oko 5.000 posjetilaca. Pozornicu je sa zadnje strane zatvaralo izvanredno unutrašnje pročelje (frons scenae) sačinjeno od tri polukružne niše i trostrukog reda korintskih stubova (ukupno 108) izgrađenih od mermera raznih boja, s raskošno ukrašenim kapitelima. Čudesan je bio i reljef u nišama na kom su predstavljene scene plesa, mitološke figure i alegorijski hvalospjevi odnosima između Rima i Sabrate.

Ali, pozorište nije bilo jedina vrijedna građevina u Sabrati. Taj lučki grad u rimskoj Tripolitaniji – koji su osnovali punski kolonisti u četvrtom vijeku p.n.e. – stekao je između 138. i 210. godine veliko bogatstvo zahvaljujući izvozu afričkih životinja i slonovače u Rim. U vrijeme procvata u Sabrati izgrađene su monumentalne građevine od mermera i pješčara sa štukaturom. Na divnom položaju iznad mora stajao je hram boginje Izide, zaštitnice mornara, čiji se kult proširio iz Egipta na rimske gradove. Druge građevine bile su Kapitolijum, Serapisovo svetilište, hram Liber Pater i građevina koja se pominje kao Mauzolej B. Ovaj posljednji spomenik takođe su obnovili italijanski arheolozi. On je imao piramidalni krov i u sebi spajao punske, egipatske, helenističke i rimske arhitektonske elemente. Posebno se ističe reljefna dekoracija na metopama oko kojih stoje lavovi što pridržavaju muške figure visoke preko tri metra. Iako su mnoge statue i mozaici uništeni ili preneseni u lokalni muzej, javne zgrade poput Foruma, Kurije i tri elegantna kompleksa kupatila zadržale su auru starog sjaja.

Opadanje moći Rima u trećem vijeku značilo je i opadanje moći Sabrate, koju je 365. godine pogodio i zemljotres. Prošla su gotovo dva vijeka prije nego što je grad ponovo zadobio značaj pod Vizantincima. Tada su podignuti bedemi i divna Justinijanova bazilika. Sabrata je, zapravo, već imala baziliku (ostali su samo njeni temelji), koja je u prvom vijeku bila sudnica i mjesto izražavanja počasti rimskim carevima, a trista godina kasnije pretvorena je u hrišćansku crkvu. Godine 158. ta građevina postala je poprište događaja koji su odjeknuli u cijelom rimskom svijetu. U njoj je održano suđenje filozofu Apuleju, optuženog da je koristio magijske moći da zavede bogatu staru udovicu i oženi se njom kako bi naslijedio njen novac. Autor Zlatnog magarca branio se sam: njegova završna riječ trajala je četiri puna dana. Filozof je poslije toga oslobođen krivice, a njegovo remek-djelo govorničke vještine kasnije je zapisano, i ne samo što je donijelo veliku slavu svom autoru, već je postalo dragocjen izvor za razumijevanje svakodnevnog života u Sabrati u drugom vijeku.

Izvor: („Svetska baština pod zaštitom UNESKA – Stare civilizacije“ – Marko Kataneo, Jasmina Trifoni – https://www.gettyimages.com/editorial-images)

8 Comments

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.