Majdan Imam u Isfahanu, Iran – Meidan Emam in Isfahan, Iran


Esfahan nesf-é jahan, što znači „Isfahan je centar svijeta“, bila je rečenica na usnama svakoga ko je u sedamnaestom vijeku posjetio ovaj grad; ljudi su bili zadivljeni njegovim veličanstvenim građevinama i razmjerama trgovine koja se tu odvijala. Ipak, ovaj čudesni grad stvoren je u roku od samo 30 godina zahvaljujući jednom ambicioznom vladaru koji je umio da iskoristi usluge dvojice najamnika. Tokom cijelog šesnaestog vijeka dinastija Safaved, koja je 150 godina vladala Persijom, posmatrala je kako se njena teritorija sve više smanjuje i prelazi u ruke Osmanlija. To je trajalo sve dok ser Entoni Šerli i njegov brat Robert nisu zakucali na vrata šaha Abasa I. Dvojica engleskih avanturista prethodno su se ponudila evropskim dvorovima da preuzmu diplomatsku inicijativu – za uzvrat su tražili novčanu naknadu i titule – kojom bi Safavedima obezbjedili podršku protiv Turaka. Pored toga, predložili su da upute Persijance u „magičnu“ moć novog pronalaska, baruta, i nauče ih kako da prave topove. Dogovor je postignut i, za manje od dvije godine, šah Abas povratio je veliki dio persijske teritorije.

Pošto je 1598. godine trijumfalno ušao u Isfahan, vladar je odlučio da tu osnuje novu prijestonicu pa je naložio da se podignu zdanja koja će slaviti njegovu moć. Tako je, na temeljima skromne turske palate, podignut Kraljevski dvorac (Ali Kapu) koji gleda na drevno šetalište (Nagash-e-Jahan), dugačko 500 i široko 150 metara. Na istočnoj strani trga, kojem je on dao ime Majdan Šah, ali kasnije je nazvan Majdan Imam, otpočeta je izgradnja Kraljevske džamije (Masjed e-Shah ili Masjed-Imam). Džamija je završena godinu dana nakon smrti šaha Abasa I (1628), i smatra se jednim od najveličanstvenijih primjera persijske umjetnosti. Procjenjeno je da je u džamiju ugrađeno 18 miliona komada opeke i 472.500 plavih i tirkiznih pločica od majolike. Postojala je tradicija korišćenja jednobojnih pločica na koje su urezivani motivi u trenutku njihove ugradnje, ali šah Abas bio je nestrpljiv da vidi konačan rezultat pa je naredio da se radovi ubrzaju ugradnjom pločica već ukrašenim cvjetnim motivima, poznatih kao „sedam boja“ (haft rangi). Iznad ulazne kapije, visoke 27 metara, sagrađeno je velelepno kube, a sa strane su dva minareta na kružnoj osnovi. Da bi ulaz u džamiju bio na istoj osi kao trg, a mihrab istovremeno okrenut ka Meki, arhitekta Abu el Kasin „rotirao“ je kompleks za 45 stepeni. Zdanje obuhvata nekoliko predvorja, veliku molitvenu dvoranu zasvedenu kupolom i medresu, a sve to raspoređeno je oko dvorišta s kolonadom. Godine 1602. Abas je naložio da se izgradi još jedna džamija, ovog puta na zapadnoj strani Majdan Imama, posvećena njegovom tastu šeiku Lotfolahu, čuvenom šiitskom teologu. Iako je skromnijih razmjera i bez minareta (jer je sagrađena da bi služila isključivo kraljevskoj porodici), ova džamija je po svojoj konstrukciji i kvalitetu pločica od majolike može mjeriti s Kraljevskom džamijom. Na sjevernoj strani trga nalazi se veličanstven ulaz u gradski bazar (Qeyssarieh). Da bi podstakao trgovinu, šah Abas I pozvao je jermenske trgovce i dodijelio povlastice engleskim i holandskim predstavnicima Istočnoindijske kompanije.

Zahvaljujući elegantnom portiku, koji ih okružuje sa sve četiri strane trga, ove dvije džamije, kraljevska palata i bazar čine skladnu cjelinu, središte moći šaha Abasa I. Nažalost, on nije sebi izborio važno mjesto samo u okviru persijske umjetnosti, nego je upamćen i po surovosti. Da bi uveo šiitsku doktrinu i jezik farsi u Persiju, on je masakrirao pristalice suparničkog sunitskog učenja. Ovaj vladar se toliko bojao zavjera koje bi ga mogle stati života da je naredio slugama da ubiju njegovog najstarijeg sina, a dvojicu mlađih oslijepe, kako ne bi mogli vladati poslije njega. Naslijedio ga je unuk šah Safi I koji je, takođe, u istoriji poznat po sistematskom ukljanjanju svih pretendenata na prijesto, uključujući i majku. Njega je naslijedio šah Abas II, dijete od samo deset godina, koji je praktično bio zatvorenik svojih savjetnika, i njegova vladavina obilježila je opadanja safavedske dinastije i Isfahana. Početkom osamnaestog vijeka Afgani su u gradu napravili pokolj, a 1736. godine prijestonica je preseljena u Mešed.

Izvor: („Svetska baština pod zaštitom UNESKA – Riznice umjetnosti“ – https://www.gettyimages.comhttps://whc.unesco.org)

6 Comments

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.