Zaštićena oblast Ngorongoro, Tanzanija – Ngorongoro Conservation Area, Tanzania


Ngorongoro je skoro savršenog kružnog oblika, nešto ispod dvadeset kilometara u prečniku i, kao takav, jedan je od najvećih kratera na svijetu, iako se tokom proteklih milenijuma nije pretvorio u jezero. Njegov obod ima zidove čija se visina kreće između 400 i 600 metara, ali to nije oduvijek bilo tako. Kada je krajem mezozoika i početkom kenozoika formiran, Ngorongoro je bio snažan vulkan i, kako naučnici smatraju, veći od svojih susjeda – Lulmalasina 3.587 metara, Oldeanija, 3.168 metara, pa čak i Kilimandžara, najveće afričke planine sa 5.888 metara, međutim, proradio je takvom slilinom da se u potpunosti urušio. Tokom vremena njegov udubljen oblik postao je za divlji svijet sigurno utočište kome nema ravnog u Africi, neka vrsta „arene“ koja sadrži izvanredne prizore prirode u svoj svojoj divljini.

Proglašen zaštićenom zonom 1959. godine, ovaj krater je vrhunac ogromnog ekosistema koji predstavlja ravnica Serengeti. Pored toga što predstavlja konačnu destinaciju u velikim migracijama gnua, burčelove zebre i mnogih vrsta gazele, to je i dom za slonove, nilske konje, žirafe i bizone, veliki broj pavijana i ptica (uključujući i oko trideset vrsta ptica grabljivica) i svih velikih grabljivaca i jedno od posljednjih utočišta crnog nosoroga. Vrijedi posebno pomenuti geparda (Acinoryx jubatus), životinju čiji se broj ovdje još uvijek povećava, za razliku od ostatka kontinenta gdje se smanjuje. Za geparda je utvrđeno da je predak svih velikih mačaka i on je najbrža životinja na svijetu, jer može da dostigne brzinu od 110 km/h za samo tri sekunde, ali naučnici toliko strahuju za njegov opstanak da razmatraju jednu ekstremnu mjeru: kloniranje. Raznovrsnost biljnog svijeta omogućuje bogat životinjski svijet, jer je krater odličan izvor hrane i utočište. Na njegovom dnu postoji mnogo bara koje se tokom kišne sezone pretvaraju u jezera, a prisustvo vode stvorilo je debeo travnati pod.

Kako se čovjek približava obodu kratera nailazi na dva izvora koji napajaju šume Leraija (uglavnom sa vrstama Acacia xanthopholea i afričkim kininom, Rauwfolia caffra) i Laijanija (Acacia lahai, Albizzia gummifera i Cassipourea malosana). Veoma plodno tlo kratera čini da flora odlično uspijeva. Vulkan Ol Donjo Lengai nalazi se na ivici Ngorongoroa, i pošto je još uvijek aktivan, povremeno prekrije krater pepelom koji je bogat hranljivim materijama. Krater je važan i za čovjeka. Duž oboda pronađeni su fosili Homo erektusa, Australopitekus boiseija i Homo habilisa, što je doprinijelo teoriji da je Afrika mjesto odakle potiče naša vrsta. I, u novije vrijeme, za Masaije, koji su vijekovima dominantna etnička grupa u ovoj regiji, Ngorongoro je od ključnog značaja za život zasnovan na ispaši stoke i, nešto manje, na poljoprivredi. Iz tog razloga, vlada Tanzanije i međunarodne organizacije uložile su napor da stvore eksperimentalni projekat za višestruko korišćenje ove teritorije kojim će se izaći u susret potrebama Masaija kao i potrebama divljeg svijeta, a takođe očuvati i sredina.

Izvor: („Svetska baština pod zaštitom UNESKA – Prirodni rezervati“, Marko Kataneo, Jasmina Trifoni – https://whc.unesco.orghttps://www.gettyimages.com/editorial-images)

3 Comments

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.