Bru na Bojn, Irska – Brú na Bóinne, Ireland


Zeleni brežuljak Njugrendž (engl. „nova farma“), na tridesetak milja od Dablina, svoje moderno ime duguje činjenici da je 1142. godine postao dio poljoprivrednog imanja opatije Melifont. Međutim, oko tog mjesta na kom su, kako je utvrđeno, sahranjeni legendarni kraljevi Tare, a koje je još ranije bilo Tuatha de Danam, to jeste, boravište natprirodnih bića s boginjom Danu na čelu, dugo su se ispredale bajkovite priče. Godine 1699., za vrijeme izgradnje puta, otkrivena je tajanstvena podzemna jama, ali se, vjerovatno iz straha od gnjeva strašnih drevnih bogova, odustalo od daljeg istraživanja. U jamu se rijetko ulazilo sve do 1962. godine, kada su arheolozi, odlučivši da je temeljno ispitaju, našli grobnicu s prilaznim hodnikom koja potiče približno iz 3200. godine p.n.e.

Danas je Njugrendž najznačajniji i najbolje očuvan spomenik u području koje Irci zovu Brú na Bóinne, a koje se proteže na samo trinaest kvadratnih kilometara uz rijeku Bojne. On se sastoji od trideset veličanstvenih megalitskih spomenika iz doba neolita. To je najveći skup praistorijskih građevina u Evropi. Po veličini i izgledu sličan megalitskim spomenicima Naut i Daut (druga dva arheološka kompleksa u regionu pod zaštitom UNESKA), Njugrendž je ogromna humka prečnika oko 85 metara pod kojom se nalazi grobnica u obliku krsta. Do nje vodi hodnik dugačak oko 20 metara duž kojeg se nižu 22 stupca na zapadnom zidu i 21 na istočnom. Veličina, oblik i nagib hodnika podešeni su tako da dolazi do izražaja jedna neobična astronomska pojava: od 19. do 23. decembra prvi zraci sunca na izlasku brzo se probijaju kroz uski prolaz i naglo osvjetljavaju prostoriju. Ta pojava traje 17 minuta. Napolju, po obodu humke – izgrađene od zemlje, kamenova i škriljca, i pokrivene travom – ističe se 97 pravilno oblikovanih kamenih blokova koje su arheolozi nazvali „ivičnim kamenovima“. Neki od njih, poput onog na ulazu, ukrašeni su divnim rezbarijama – spiralama, rombovima, cikcak linijama, kvadratima i koncentričnim kružnicama. Zahvaljujući tome što su za rekonstrukciju korišćeni materijali nađeni na samom lokalitetu, na jugoistočnom dijelu humke svjetlucaju bijele ploče od kvarca.

Iako su iskopavanjem unutar grobnice otkrivena dva groba i u njima ostaci najmanje tri tijela, sedam mermernih pločica, četiri privjeska, koštane perle i sječivo od kremena, arheolozi smatraju da ovaj spomenik, i drugi megalitski spomenici u dolini Bojne, nisu imali samo pogrebnu već i obrednu i društvenu funkciju. Dolmeni s prilaznim hodnikom u Nautu i Dautu očigledno su povezani i s kretanjem sunca, a u Nautu je nađena stela koja se smatra najstarijim sunčanim satom na svijetu. U obje grobnice nađeno je i kamenje ukrašeno zagonetnim urezima koji, vjerovatno, imaju veze s drevnim šamanskim obredima. Zbog njihove zagonetne privlačnosti, spomenike u dolini Bojne posjeti 200.000 ljudi godišnje. Tokom pet dana oko zimskog solsticija oni čekaju u kilometarskom redu da uđu u grobnicu Njugrendža i vide kako sunce obasjava kamene blokove u grobnoj komori. Zato je 2000. godine uprava spomenika organizovala neku vrstu lutrije kojom se među više od 50.000 potencijalnih „sveštenika sunca“ odabira pedeset. Oni se, zatim, dijele u pet grupa po deset osoba, za svaki dan po jedna grupa. Nema ni najmanje sumnje da se svi odreda mole da vrijeme u zoru bude vedro.

Izvor: („Svetska baština pod zaštitom UNESKA – Stare civilizacije – https://www.gettyimages.com/editorial-images)

12 Comments

  1. Reblogged this on Ned Hamson's Second Line View of the News and commented:
    Google translation of introduction: The New Hill Green Hill, about thirty miles from Dublin, owes its modern name to the fact that in 1142 it became part of the Melifont Abbey farm. However, around that place where, as it was determined, the legendary kings of Tara were buried, and which was Tuatha de Danam even earlier , that is, the abode of supernatural beings with the goddess Dan at its head, fairy tales have long spun. In 1699, during the construction of the road, a mysterious underground pit was discovered, but, probably out of fear of the wrath of the terrible ancient gods, further research was abandoned. The pit was rarely entered until 1962, when archaeologists, deciding to thoroughly examine it, found a tomb with an access corridor dating from approximately 3200 BC.

    Liked by 2 people

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.