Nacionalni park Jeloustoun, SAD – Yellowstone National Park, USA


Kada su Vilijam Hana i Džozef Barbera stvorili likove svojeglavih medvjeda Jogija i Bubua, i strpljivog šumara u crvenoj jakni čija je dužnost bila da štiti korpe s hranom izletnika u Parku Jeloustoun, očigledno su bili inspirisani zadivljujućim Parkom Jeloustoun u Sjevernoj Americi. Predsjednik Julisiz Grant je osnivanjem tog prvog nacionalnog parka u svijetu 1. marta 1872. godine, započeo eru zaštite životne sredine. Godine 1870., u vrijeme kad su se Sjedinjene Države još uvijek oporavljale od građanskog rata, sin senatora iz Montane, Volter Trambol, organizovao je ekspediciju u Jeloustoun s generalom Henrijem D. Vošbernom na čelu, da bi provjerio istinitost priča prvih istraživača ove regije, među kojima je bio i Džon Kolter. On se 1807. godine vratio iz misije po neistraženim teritorijama pričajući o dolinama na čijem kraju su se nalazila jezera s ključalim blatom, zatim fumarole iz kojih su izbijali mlazevi vrućih gasova i vodene pare, a sve zajedno podsjećalo je danteovsku viziju pakla. Priče o tim pojavama toliko su kolale da je skovan izraz „Kolterov pakao“.

Naoružani samo tim pričama, Vošbern i njegovi pratioci ubrzo su ugledali paru koja se od izvora ključale vode izdizala 30 metara u visinu. To će kasnije postati najčuveniji – Stari pouzdani – gejzir Jeloustouna (Old Fejtful), koji je ime dobio po tačnosti svojih erupcija (na svaka 74 minuta). To je samo prva iznenađujuća prirodna pojava u nizu mnogih na koje je ekspedicija naišla tokom tog čuvenog istraživanja. U tom parku, površine 8.982 km², uočeno je preko 10.000 geotermalnih pojava i više od 300 gejzira – što je dvije trećine ukupnog broja gejzira u svijetu. Nastala taloženjem riolita prije 65.000 godina, Jeloustonska visoravan leži iznad kratera davnašnjeg vulkana, u zoni gdje je kao posljedica djelovanja vulkanȃ zemljina kora debela, uglavnom, samo nekoliko kilometara. Zahvaljujući tome, vrelina iz zemljine utrobe zagrijava vodu koja kruži složenim podzemnim odvodnim sistemom, a kada dođe do neizdrživog pritiska snažno izbija u vidu pare.

Jeloustoun, međutim, sadrži mnogo više od gejzira. U njemu postoje fenomeni poput Džinovskog šarenog izvora, čija prozračna sumporna voda taloži soli na obale stvarajući impresivni koloritni efekat. Takođe, ima dosta fumarola, kratera i predjela sličnim onim na mjesecu, poput rijeke Fajerhol, u kojoj voda teče preko korita ključalih izvora stvarajući traku pare duž velikog dijela toka. Relativno nezanimljiva rijeka Jeloustoun uliva se u impresivan kanjon preko živopisnih vodopada koji se završavaju u jezeru Jeloustoun. Jezero ima odvodnu površinu od 355 km² i obim od 177 km i jedno je od najvećih visokoplaninskih jezera na svijetu. Skoro 80% parka prekriveno je šumom u kojoj preovlađuje, takozvani, usukani bor (Pinus contorta). Veliki visinski raspon, od 1.700 metara do 3.500 metara, u kom su šume rasprostranjene, podstakao je rast raznih biljnih vrsta (uključujući 1.100 vrsta žiličastih biljaka), i razvoj polusuve stepe i alpske tundre.

Pored oko 200 grizlija (Ursus arctos horribilis) i mnogobrojnih crnih medvjeda (Ursus americanus), koji su bili inspiracija za Jogija i Bubua, Jeloustoun ima osam domaćih vrsta kopitara kao što su vapiti (Cervus elaphus), crnorepi jelen (Odocoileus hemionus), američki bizon (Bison bison), los (Alces alces), rogata ovca (Ovis canadensis), rašljaroga antilopa (Antilocarpa americana), koza sa Stjenovitih planina (Oreamnos americanus) i bjelorepi jelen (Odocoileus virginianus). U ugrožene vrste spadaju bjeloglavi štekavac (Heliaetus leucocephalus), sivi soko (Falco peregrinus) i najveći primjerak svog roda, labud, čiji zov podsjeća na zvuk trube (Cygnus buccinator). U kanjon i dolinu Lamar ponovo su dovedeni vukovi (Canis lupus), pošto su tridesetih godina dvadesetog vijeka, uz saglasnost lokalnih vlasti, bili istrijebljeni, jer su predstavljali prijetnju lokalnim krdima. Trebalo je da prođe nekoliko decenija da bi se shvatilo da su vukovi, kao najveći grabljivci kopitara u ovoj oblasti, nezamjenljivi u održavanju dinamične ravnoteže jeloustounskog ekosistema. Stoga je 1995. godine odlučeno da se ta životinja ponovo dovede u ovu oblast i taj projekat je uspješno sproveden.

Unesko je, nažalost, te godine stavio Nacionalni park Jeloustoun na Listu ugrožene svjetske baštine. Povod je bio plan jedne kanadske kompanije da otvori rudnik zlata, srebra i bakra, udaljeno samo nekoliko kilometara od sjeveroistočne granice parka. Pošto se rudnik nalazio blizu gornjih tokova tri gorska potoka koja se ulivaju u rijeku Jeloustoun, prijetila je opasnost da zagadi vodu i izazove poremećaj ekosistema. Klintonova administracija odložila je projekat prije nego što je postignut dogovor s tom kompanijom. Park je sačuvan tako što je kompaniji isplaćena suma u vrijednosti od 65 miliona dolara. Uprkos tome, izvjesne grupe, koje su vršile pritisak na državnu upravu, optužile su je da je Ujedinjenim nacijama ustupila nadležnost nad američkom teritorijom. Pa, ipak, Jeloustoun je bio i ostaće svjetski simbol istorije zaštite prirodne sredine.

Izvor: („Svetska baština pod zaštitom UNESKA – Prirodni rezervati“, Marko Kataneo, Jasmina Trifoni – https://www.gettyimages.com)

3 Comments

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.