Meteori, Grčka – Meteora, Greece


Početkom četrnaestog vijeka Vizantijsko carstvo bilo je na izdisaju. Pošto nisu dobijali odgovarajuću vojnu zaštitu, monasi sa Svete gore bili su izloženi prepadima turskih pirata. Poslije mnoštva takvih sukoba tri kaluđera – Atanasije, Gregorije i Mojsije – odlučili su da napuste manastir Iviron i potraže drugo, bezbjednije prebivalište. Prema drevnoj legendi, oni su se uputili u Tesaliju i stigli do doline Kalamabaka. Tu je erozivna snaga rijeke Pinios stvorila ogromne stalagmite što su se uzdizali stotinama metara iznad doline. Tri monaha stigli su u Meteore. Na grčkom metéoros znači „okačen u vazduhu“. Atanasije i njegovi saputnici popeli su se na jedan od tih kamenih tornjeva da bi sagradili drveno sklonište. Nekoliko godina kasnije (1336) na stijeni Megalo Meteoro, visokoj 623 m, živjelo je četrnaest kaluđera, a u njenom podnožju sagrađena je kapela posvećena Bogorodici. Isposnici su živjeli u pećinama Meteora još od jedanaestog vijeka, ali tek je Atanasije organizovao život zajednice u skladu sa strogim pravilima i asketizmom. Ženama nije bio dozvoljen pristup jer se smatralo da su one „kazna“ za čovječanstvo. Okolni predio ostao je do današnjih dana jednostavan, što je primjereno skromnom životu monaha. Pozivajući se na neizmjernost Boga, „okačena“ monaška zajednica crpila je istrajnost s neba i kroz molitve je preobraćala u humanost.

Megalo Meteoro doživio je srećan preokret sudbine 1356. godine kad se kralj Srbije Simeon Uroš Paleolog proglasio carem Tesalije, uzeo manastir pod svoju zaštitu i sagradio crkvu (katholikón) posvećenu Preobraženju. Godine 1373. zamonašio se Simeonov sin Jovan Uroš, a deset godina kasnije, nakon Atanasijeve smrti, dodijeljena mu je čelna uloga u zajednici. Međutim, blagostanje manastira bilo je kratkog vijeka jer je 40 godina poslije toga srpska dinastija poražena u bici i Tesalija je postala poprište rata između Turaka i Vlaha. Monasi su bili primorani da napuste manastir i u njega su se vratili tek nakon jednog vijeka, kad je to područje bilo pod osmanlijskom vladavinom. Iako su u vrijeme njegovih prethodnika hrišćanske bogomolje opljačkane, prosvijećeni sultan Sulejman Veličanstveni dozvolio je da se one obnove. Tako su, do sredine šesnaestog vijeka, izgrađena još 23 manastira, svaki prilijepljen za svoju liticu. Majstori kritske škole pozvani su da ih dekorišu freskama i ikonama. Upravo tu su Teofan Strelicas i njegovi sinovi Simeon i Neopit stvorili najbolja djela grčke vizantijske umjetnosti. Kritska škola spojila je poznogotičke i renesansne umjetničke elemente s elementima karakterističnim za vizantijsko pravoslavno nasljeđe i tako proizvela jednostavne likove izvanredne izražajnosti. Slikari su koristili jarke boje i stvarali zanimljive kompozicije.

Iako su osmanlijske čete surovo postupale prema hrišćanima, Meteori su poslije Sulejmana, pa sve do osamnaestog vijeka, igrali ulogu važnog molitvenog mjesta i centra za izučavanje. Bježeći od turskog progona, mnogi pripadnici hrišćanske vjere našli su tu utočište, jer im je težak pristup manastirima išao naruku; do njih se moglo stići jedino ako čovjek sjedne u korpu i monasi ga izvuku gore, pomoću složenog sistema užadi i koturova. Polako, ali neizbježno, građevine su počele da propadaju i mnogi monasi su se vratili na Svetu goru. U devetnaestom vijeku manastiri su pružali utočište Grcima koji su se borili za oslobođenje od Turaka, a za vrijeme nacističke i fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, mnoge manastirske zgrade opljačkane su i djelimično uništene. Danas je, od 24 manastira, aktivno samo šest i u njima obitavaju male monaške zajednice. One vode brigu o freskama, ikonama i vrijednim zbirkama iluminiranih rukopisa koji potiču još iz vremena osnivanja manastira. Njihova drevna ljepota još uvijek se može vidjeti u crkvama osvjetljenim svijećama i u skromnim ćelijama izdubljenim u stijenama, ali je progres dopro i do tog mjesta. Isklesane su strme stepenice, pa rizičan sistem koturova i užadi nije više potreban, a dva manastira, Rusanu i Agios Stefanos, nastanjuju kaluđerice iako se time grubo krši pravilo koje je postavio patrijarh Atanasije.

Izvor: („Svetska baština pod zaštitom UNESKA – Riznice umetnosti“, Marko Kataneo, Jasmina Trifoni – https://www.gettyimages.com)

3 Comments

  1. Reblogged this on Ned Hamson's Second Line View of the News and commented:
    Today, of the 24 monasteries, only six are active and are inhabited by small monastic communities. They take care of frescoes, icons and valuable collections of illuminated manuscripts that date back to the time of the founding of the monastery. Their ancient beauty can still be seen in candle-lit churches and in modest cells carved into the rocks, but progress has reached that place as well. Steep steps have been carved, so the risky system of reels and ropes is no longer needed, and two monasteries, Rusanu and Agios Stefanos, are inhabited by nuns, although this grossly violates the rule set by Patriarch Atanasija. but progress has reached that place as well.

    Liked by 1 person

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.