Albreht Direr,moć ruke i uma – Albrecht Dürer,the power of hand and mind


Jedan veliki crtač i učitelj evropskih crtača kroz vijekove, jedan sjevernjak, Albreht Direr (1471-1528), pojavljuje se kao veliki crtački svetionik u svom i drugim vremenima. Jaka koncentracija, preciznost od koje možeš da se uplašiš, izdržljivost, sistematičnost, ali i logika ukrašena sa plemenitošću, i naravno, upornost – opisuje jednog Nijemca. Jednog, čije drvo božanski stoji u tamnoj gotskoj šumi. Njegovi dječački autoportreti, portreti jastuka ili majke, podjednako su uzbudljivi kao i zreli radovi mladih velmoža i starih gospodara, zečeva, bilja, vitezova Apokalipse, alpskih i izmaštanih predjela. Ta dugačka, čvrsta i gipka linija, što gotovo u jednom dahu teče od tjemena do tetive na peti, sa osjećanjem za bitno, ta jasnoća bez drhtanja, zajednička ruka srca i razuma, to je Direr. Može biti da ti je on duhovni rođak, iako si dijete narednog vijeka, moguće je da se desi da crtate slično, jer, iako misliš da si sam sebi predak, nisi bez rođaka.

Sin gravera i zlatara imao je zlatnu i dijamantski preciznu ruku, glavu i duh. U minucioznosti crtačkoj mogli bi da mu se magičnim izvođaštvom pridruže Mantenja i Holbajn, i još poneki flamanski mali majstor. To usredsređenje je nama, s Mediterana, gotovo strano. Veliki filozofski sistemi (Kant, Niče, Hegel) oni koji određuju i pokreću misao, zapadnoevropsku istoriju, i vrlo veliki i ozbiljni muzički sistemi (Bah, Mocart, Betoven)… I pjesništvo i mašinstvo, i mutni nagon za čišćenjem svijeta, sve je to iz germanskog vrta. Iz grmena, tako velikoga, nije bilo teško da izađe jedan Direr.

Nije nestvarno da i ti danas načiniš neki potpuno direrovski crtež ili grafiku. Samo, zašto i kako ponavljati neko dostignuće od prije pet vijekova?! Crtaj kako se samo može pod ovim suncem, jer znaj da su gotovo svi, i najveći umjetnici sjeverno od Dunava i Alpa, dolazili da uče od stare Atine, Carigrada, Firence i Rima. Sve do najnovijih vremena. Uči i od Direra i Van Goga, i japanskog majstora, prizrenske vezilje, kalenićkog živopisca, od svih i svega uči, i od tebe će. Mnogi se načini prepliću i rješenja iznova dosežu, jer u umjetnosti, kao i u moralu i vjeri, nema darvinizma. Stalno se pȁli čovjek podiže kroz umjetnost ka visinama gdje mu je mjesto. A da nije bilo Direrove ruke, koja je nacrtala ono dijete, dvanaestogodišnjeg Albrehta, da li bismo znali kakav je onda bio crtež svijeta i šta bi današnji svijet bez tog crteža bio.

Izvor: („Knjiga o crtanju i crtežu“, Mića Stoiljković – https://en.wikipedia.org)

6 Comments

  1. Reblogged this on Ned Hamson's Second Line View of the News and commented:
    Albrecht Dürer (1471-1528), appears as a great drawing lighthouse in his and other times. Strong concentration, precision that you can be afraid of, endurance, systematics, but also logic decorated with nobility, and of course, perseverance – describes a German. One, whose tree divinely stands in a dark Gothic forest. His boyish self-portraits, portraits of pillows or mothers, are just as exciting as the mature works of young nobles and old masters, rabbits, plants, knights of the Apocalypse, alpine and imaginary landscapes. That long, firm and supple line, which flows in almost one breath from the crown to the tendon on the heel, with a sense of the essential, that clarity without trembling, the common hand of heart and mind, that is Dürer.

    Liked by 1 person

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.