Rembrant – očinstvo crtanja


Veliki flamanski majstor, Rembrant van Rijn (1606 – 1669), dostojan svake hvale i poštovanja, ostavio je hiljade crteža, grafika i slika, veliko svjedočantsvo o svom vremenu i o čovjeku u vremenu.

Kreda, sepija, tuš, mastilo, boje, rastopljena čađ i guščije pero, jednostavna su sredstva kojima, kao i Rembrant, možeš da zabilježiš svaki dan života. Kao i kod drugih velikih crtača, i kod Rembranta veliki se dar i oštrina zapažanja najbolje vide u njegovim brzim zabilješkama. To je onaj trenutak kad se opažaji, sud i pokret ruke munjevito spajaju u izraz. Kad se nema vremena za prečišćavanje i popravke. Kako je hitro uhvaćen portret nosatog glumca sa palačinkastim šeširom, sa nekoliko elipsastih linija, široko naznačena draperija, odjeća i nekoliko debelih, gotovo surovo nabačenih crta – sjenki.

Ili: starac Jakov, sjedeći, iznenada okrenut, vidjevši sinovljev ogrtač, predstavljen je dinamičnim sukobom raštrkanih linija stolice i zakrivljenih linija ruku i tijela.

Ili: Saskija u krevetu, nacrtana senzibilno, širokim, a utišanim pokretima, i iznenada dramatično i svedeno nabačena masa žene u prvom planu, sa nekoliko neophodnih linija.

Mali, brzi zapisi portreta, gotovo muzički variranih. Konjanici u lakom jahaćem pokretu i sa još manje sredstava (linija), likovi posmatrača, anđeli ili arhitektura u drugom planu.

Ne znam ko može da odoli iskušenju da ne crta životinju u kavezu, vidjevši Rembrantovu lavicu kako jede pticu. Kako je samo u nekoliko poteza ugljem sabijena snaga moćne životinje, lijepe, u tom nagonskom činu ubijanja.

Onovremene flamanske ljepotice, trbušaste, sa celulitnim naslagama i podvoljcima, crtane bez sentimentalnosti, bez kanona prirođenih Mediterancima, kao samostalni crtež ili priprema za sliku ili grafiku pokazuje nam jedan elemantarni način posmatranja i bilježenja, prvi i visoki stepenik ka crtačkom umijeću.

Nemoj da se slučajno dogodi da ne vidiš Rembrantove grafike! Jer, to je ono čestito vrijeme kad je grafika bila samo umnoženi crtež u tehnikama izrazito crtačkim, kao što su: bakropis, bakrorez, suva igla, drvorez. Šta se sa tih listova uči?

Mreže linija koje prate i objašnjavaju oblike i oblikuju prostor i prespektivu ili neku scenu u sobi, Hrista na krstu, tajanstvene autoportrete umjetnika u mladosti i starog posmatrača koji već gleda sa one strane. Neka te ne zbuni ta kiša vertikalnih i kosih linija, ta magma kratkih izukrštanih linijica, zgusnutih do samog crnila, sa sjenkama u sjenci, jer tu ništa nije višak, samo se radi o dobrom rasporedu elemenata (linija). To je isti problem rasporeda kao sa one tri linije. („Knjiga o crtanju i crtežu“ – Mića Stoiljković)

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.